Ostrvica, vulkanski vrh, privlači alpiniste

OSTRVICA, vulkanski vrh uz planinu Rudnik, visok 758 metara, a oštar kao piramida, postao je dostupniji ljubiteljima alpinizma kao i avanturističkog turizma, sve atraktivnijeg u svetu - zatezanjem čvrste bezbednosne sajle od vrha naniže, duge 120 metara, za koju se planinari pojasevima privezuju prilikom uspona i silaska.

- Čelično uže je instalirano na gornjoj trećini vrha, najopasnijoj za uspon i silazak, zbog sve češćih poseta organizovanih grupa na Ostrvicu i samoinicijativnih, opasnih penjanja na taj vrh. Njime su penjači osigurani od pada, ako ga pravilno koriste vezivanjem pojasa oko struka i kačenjem za uže posebnim navezom. Ovim je ostvarena želja brojnih ljubitelja tog zaštićenog prirodnog dobra, u saradnji sa planinarskim društvima, od milanovačkog PSD "Rudnik" nadalje. Sajlu je postavio Klub ekstremnih sportova "Armadilo" iz Čačka, uz stručnu pomoć "Srbija šuma" i finansijsku od opštine - objašnjava Milivoje Mihailović, inženjer Šumske uprave u Gornjem Milanovcu.

Ovaj vulkanski vidikovac sa koga se vide daleki horizonti, proglašen je 1980, a zatim i odlukom iz 2009, za prirodno zaštićeno dobro od izuzetnog značaja, radi očuvanja geoloških i geomorfoloških vrednosti, skoncentrisanih na malom prostoru. Stručnjaci to zovu "paleovulkanski nek" izrazitih dimenzija. Zatim je i stanište retkih, zaštićenih biljaka: kamenike, mišjakinje, perunike, čuvarkuće... Briga o ovoj prirodnoj piramidi, koja dominira čitavim krajem, poverena je republičkom JP "Srbija šume", koje je izradilo plan upravljanja Ostrvicom do 2018.

- Ovaj vrh, u starinskim spisima imenovan i Ostrovica, u davnim milenijumima istorije naše planete nastao je nadimanjem vulkanske lave, ali sam nije bio vulkan. Na vrh kupe, uz dva velika stenovita "zuba", još stoje vrlo zanimljivi, ali nedovoljno istraženi ostaci utvrđenog grada, koji je štitio obližnje rudnike srebra, olova i rudarske naseobine. Ne zna se kada je tačno sagrađen, a pominje se u petom veku naše ere. Ostrvica je za to izabrana kao prirodna, teško osvojiva tvrđava. Nju oko 1430. ponovo utvrđuje despot Đurađ Branković, kao uporište protiv Turaka. Još traje predanje da ga je gradila njegova supruga, srpska vladarka grčkog porekla, Irina, u narodu zapamćena kao "Prokleta Jerina" i zato se ostaci te utvrde još zovu Jerinin grad. Od bedemskih zidova donjeg grada ostalo je malo. Ostrvica je sva vrlo neobičan spomenik prirode i istorije - nastavlja Mihailović.

OBOD PANONSKOG MORA

OSTRVICA je, u davnim geološkim etapama, bila obod takozvanog Panonskog mora. Još oko nje raste primorska zimzelena biljka zelenika, ponegde je zovu božikovina, na nekim mestima su čitave grupe tih lepih samoniklih stabalaca - veli Mihailović.